artroze

Artroza (osteoartritis)

Rad ljudi predstavlja izuzetno važnu sposobnost. On je svesno organizovana i svrsishodna delatnost ljudi, koji se obavlja sa ciljem postizanja nekog korisnog efekta, kako bi se zadovoljile potrebe pojedinca ili potrebe kolektiva. Pri svakom radu troši se ljudska radna snaga, da bi se postigao neki cilj. Vrlo često, obavljaju se ustaljeni i prinudni pokreti u pojedinim zglobovima. Često ponavljanje pokreta u pojedinim zglobovima u toku rada, vremenom doprinosi razvoju oboljenja tih zglobova.

Sa tim u vezi, tim specijalista medicine rada Medical Dental Grupa će Vam u nastavku teksta nešto više reći o jednom takvom oboljenju, njegovom načinu nastanka, simptomima koji ga prate, načinu lečenja, kao i njegovom uticaju na kvalitet rada. Reč je o artrozi, odnosno osteoartritisu.

Artroze predstavljalju grupu reumatskih bolesti, nazvane degenerativnim oboljenjima zglobova, pre svega perifernih. U osnovi svake artroze leži oštećenje i gubitak pojedinih delova hrskavice, kao i uvećanje koštanog tkiva ispod hrskavice i na rubovima zgloba, što dovodi do zadebljanja samog zgloba.

Tokom upotrebe zgloba, oštećena hrskavica povećava mehaničko opterećenje na kosti, odnosno, povećava se trenje između kostiju koje čine zglob, pa se na taj način oštećuju kosti, a kako bolest napreduje, zglob zadebljava zbog bujanja koštanog tkiva, ali i mekog tkiva, pa pokreti postaju sve ograničeniji.

Zdrava, očuvana hrskavica, koja predstavlja u stvari tkivo koje prekriva kost u zglobu, omogućava da se kosti koje čine zglob dodiruju preko nje, pri čemu se smanjuje mehaničko trenje između kostiju i na taj  način čuva i površina samih kostiju, a samim tim i sprečavaju degenerativna oboljenja, poput artroze.

Artroze su najčešće bolesti zglobova, ali su i glavni uzrok hronične nesposobnosti. Mogu biti primarne, kod kojih se uzrok ne zna, ali za koje se pretpostavlja da postoji genetska sklonost ka oboljevanju i sekundarne, kod kojih se zna uzrok i nastaju kao posledica povreda, metaboličkih, endokrinih bolesti, upala idr.

Smatra se da nasleđe ima značajnu ulogu, ali su mehanički uticaji i opterećenja veoma bitni. Nepravilno mehaničko opterećenje zgloba može dovesti do oštećenja hrskavice koji trpi povećani mehanički pritisak. Zato se artroze najčešće javljaju na kolenima, kukovima, šakama i apofiznim zglobovima kičme, ali mogu zahvatiti bilo koji zglob.

Tako na primer, artroza se brže razvija na kolenu kome je uklonjen meniskus, u odnosu na suprotno koleno iste osobe. Zatim, artrozne promene su češće na zglobovima koji su ranije bili oboleli ili povređeni. Jake traume i često ponavljanje pokreta u pojedinim zglobovima u toku rada doprinose razvoju artroze tih zglobova. Zato kod tekstilnih radnika, rudara, radnika u brodogradilištima, radnika na pokretnim mašinama, profesionalno pojačano opterećenje određenih zglobova, dovodi do njihove artroze, kao i povećana telesna težina, odnosno gojaznost, koja 2 do 3 puta uvećava rizik od pojave artroze, pre svega kolena, u odnosu na osobe normalne telesne težine.

Najčešći simptomi i znaci, a ujedno i glavna i osnovna klinička obeležja artroza jesu: bolovi koji su vezani za upotrebu zgloba (javljaju se u toku i posle upotrebe zgloba, a popuštaju nakon odmora i neupotrebe zgloba), ukočenost zglobova pri prvim pokretima nakon mirovanja i smanjenje obima pokreta zglobova (osećaj nestabilnosti i nesigurnosti pri upotrebi zgloba, ograničenost u upotrebi ili onesposobljenost za određene radnje). Od znakova su tvrdo zadebljanje zglobnih okrajaka kosti, krepitacije (krckanje) pri pokretima, izliv u šupljini zgloba bez povišene temperature, ograničeni i bolni pokreti i nestabilnost zgloba.

Artroza je bolest koja se podmuklo i postepeno razvija od srednjeg životnog doba kroz tegobe koje se ispolje skoro uvek u kasnijim godinama. Zbog činjenice da se ne može potpuno izlečiti, prvi bolovi u zglobovima koji se pojave treba da budu znak da se sa zglobom nešto dešava i treba otići lekaru.

Dijagnoza se postavlja na osnovu pažljivo uzete anamneze (podaci o tegobama koje ima bolesnik), kliničkog pregleda i snimanjem zglobova (RTG, MR, ultrazvuk). Dijagnozu je teže postaviti u ranoj fazi  razvoja, jer se tada bolesnici žale na blage, ktatkotrajne i prolazne tegobe, dok se klinički znaci još uvek nisu pojavili, a RTG snimak je normalan. U tom periodu je pregled ultrtazvukom ili magnetnom rezonancijom korisniji. Laboratorijski nalaz služi za razlikovanje artroze od drugih reumatskih bolesti, posebno zapaljenskih.

Lečenje se svodi na niz mera i postupaka kojima se smanjuju tegobe obolelog, popravlja funkcija lokomotornog sistema i poboljšava kvalitet života. To podrazumeva primenu opštih mera (promena načina života, redovno fizičko vežbanje i jačanje mišića), lekova (uglavnom protiv bolova, paracetamol i NSAIL), fizijatrijsko i hirurško lečenje.

Artroza kod radnika koji često ponavljaju pokrete u zglobovima, kao što je kod tekstilnih radnika, radnika na brodogradilištima, za mašinama, rudara, gojaznih osoba koji dugo stoje na nogama, vremenom postaje sve izraženija i teža, dovodeći do sve većeg ograničavanja u pokretima, a samim tim i sve manjem kvalitetu u radu, zbog čestog odsustvovanja sa rada. Zbog bolova koji je prate, radnik je manje koncentrisan na rad, a ograničeni pokreti ograničavaju i rad takve osobe. Tako se ulazi u jedan začarani krug gde se gubi kako na kvalitetu rada, tako i na kvalitetu života same osobe.

Zbog svega gore navedenog, tim specijalista medicne rada Medical Dental Grupa, pri obavljanju sistematskih, prethodnih i periodičnih pregleda radnika, obavezno uzimaju temeljnu anamnezu i obavljaju klinički pregled, pri čemu se vrši i merenje telesne težine, kako bi se artroza, kao jedna od glavnih uzroka hronične nesposobnosti rano dijagnostikovala, ali i gojaznost, koja je čest uzrok  teških artroza kolena, kukova. Ukoliko se bolest dijagnostikuje, tim specijalista medicine rada, svakom bolesniku predlaže postojeće načine i mogućnosti lečenja, daje važne savete o odgovarajućem načinu života, održavanju idealne telesne težine, odnosno, značaju smanjenja telesne težine ukoliko je reč o gojaznoj osobi, o dnevnom režimu kretanja i odmora, sa ciljem da se izbegne ili odloži invaliditet i nepokretnost i kako da se promeni način rada ili zanimanje, ako je to neophodno i moguće.